Udaj se i budi poslušna

Možda su to bili brkovi. Možda pogled. Onaj pogled kojim je Clark Gable zavodio sve što se zavesti dalo, i pred kamerama i daleko od njih. U Mogambu — John Fordovom klasiku iz 1953. — taj pogled, upotpunjen cjelovitom muževnošću afričkog avanturista, donijeo mu je i Avu Gardner i Grace Kelly. U jednom filmu i Ava i Grace. Takav je život kada si Clark Gable.

Film je manje više klasična priča o ljubavnom trokutu. Gable i Gardner sreću se u Africi, a njihovu potencijalnu romansu komplicira dolazak bračnog para (Grace Kelly i Donald Sinden) koji Gablea angažira kao safari vodiča. Grace voli Donalda, Donald voli Grace, Ava voli Clarka, Clark voli Avu, onda Grace voli Clarka pa Clark voli Grace, Donald pije čaj, Clark se sažaljeva nad Donaldom, Clark ostavlja Grace, Grace puca u Clarka, Grace opet voli Donalda, Donald i dalje pije čaj, Clark opet voli Avu, Ava više ne voli Clarka, Donald i Grace odlaze iz Afrike, Ava na kraju ipak voli Clarka, zalazak sunca.

Odnosno, to je priča ako ste živjeli izvan Španjolske. Crkveni cenzori — koji su u Francovo doba odlučivali o podobnosti kulturnih uvoza — ocijenili su da je takva priča prevelika opasnost za tradicionalne španjolske i općenito kršćanske vrijednosti. Umjesto zabrane hita nominiranog za dva Oskara, odlučili su film malo popraviti. Tako španjolska sinkronizacija gledateljima Grace Kelly i Donalda Sindena ne predstavlja kao bračni par, već kao – brata i sestru. Incest je, očito, prihvatljiva društvena norma. Ženska nevjera, očito, nije.

Napustili su nas već i Franco i Gable, ali nešto je i šezdeset godina kasnije ostalo. Ostalo je spoznanje da je latentna opasnost za svaku obitelj i svaki brak i danas  – neposlušna žena.

Zaboravite pedere. To smo mi riješili, Španjolci će uskoro, a i iskreno rečeno – koliki to može biti problem u tako muževnim populacijama kao što su naše, gdje ispod svakog zlatnog lanca i maljavih prsa kola isključivo heteroseksualni testosteron? I to u izobilju, naravno, jer smo mi i nitko drugo najbolji jebači na svijetu, da oprostite.

Ne, ne, to ne može biti glavna opasnost za našu obitelj iz slikovnice, tih par nakaradnih ćemo jednostavno prebiti kada izađu na sljedeću demonstraciju i problem riješen. Ali žene? Njih je jedna (i točno jedna, hvala na pitanju) u SVAKOM ispravnom braku! Tu leži front.

Najprodavanija knjiga na španjolskom Amazonu zove se “Udaj se i budi poslušna”. Izdavač je katolički nadbiskup iz andaluzijske Granade, autor talijanska novinarka. Knjiga je puna praktičnih savjeta za žene kojima njihova uloga u braku možda nije najjasnija i koje će u njoj naučiti da muža moraju uvijek slušati,bez obzira je li im jasan razlog i bez obzira na moguće vlastito suprotno mišljenje”. Jer žena koja postupa po vlastitom nahođenju nije udana za svog supruga, već za samu sebe”.

Što je, naravno, neprihvatljivo, jer se dobra supruga mora predati svom suprugu, živjeti u kuhinji i ” sa smiješkom prihvaćati opravdane kritike na račun svog kuharskog umijeća i vođenja kućanstva”.

Što ženama donosi prihvaćanje tradicionalnih obiteljskih vrijednosti? Ako prihvate svoje mjesto u društvu i svoje limite te ako će predano raditi na vlastitom poboljšanju, knjiga obećava da će žene postupno primijetiti i poboljšanje kod svojih muževa. Jer ovako kako je, oni su primorani sve probleme rješavati sami što ih tjera na to da svake godine prebiju 140 tisuća neposlušnih žena, a to nitko ne želi. Na kraju krajeva, nismo mi neka nazadna društva, mi i Španjolci.

Ne, mi smo predziđe kršćanstva (Christianis Antimuralis), naši sredozemni prijatelji duhovna zaliha Zapada (reserva espiritual de Occidente). Mi znamo koje su naše tradicionalne vrijednosti i znamo da se za njih treba boriti. Dobro, njihovi košarkaši gube namjerno a naši nenamjerno, ali što je ta mala distinkcija prema ostatku našeg zajedničko superiornog morala?

Nezaposleni smo i jedni i drugi, u bankrotu smo i jedni i drugo, pokradeni od samih sebe i jedni i drugi. Dok Španjolci kupuju “Udaj se…”, a mi čekamo na hrvatsko izdanje, imamo vremena i jedni i drugi razmišljati o onome što je u životu istinski bitno. O onim pravim, tradicionalnim obiteljima, bez pedera i sa sluškinjama s vjenčanim listom.

Ah, da – jedna mala razlika ipak postoji. Mi ne sinkroniziramo filmove. Još ne.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>