Snježni gladijatori

Oni ustaju dok vi još spavate, u mjestima za koja većina od vas nikad nije čula. U životu lišenom svakog luksuza, u ranu zoru ulaze u blještave pancerice i na njih kopčaju najnovije skije, ne zato što se pred nekime žele pokazati, već zato što im je to posao. Oni su najbolji skijaši na svijetu i u neprekidnoj borbi za onom pobjedničkom stotinkom svakodnevno riskiraju svoje zdravlje, a nerijetko i – život.

Ući u bodove na Streifu, proći zamke “Mišolovke”, prebroditi dio staze koji se s pravom zove jednostavno “Strmina” i biti pritom jedan od trideset najbržih je definitivni dokaz da pripadate skijaškoj eliti. U spustu Kitzbühela nitko do bodova ne dolazi slučajno, a onaj trideseti bolji je od stotina tisuća natjecatelja koji o Streifu sanjaju i od milijuna onih koji se s manje ili više uspjeha skijaju po planinama širom svijeta.

Da li znate do kolikog će bogatstva doći taj, koji pred sobom ima 29 boljih, a iza sebe mase koje bi željele biti poput njega? 600 eura. Šest zelenih novčanica, manje više jedna za svaku ključnu dionicu staze na kojoj ga i najmanja pogreška može koštati života. Ne, novac nije motor koji pokreće bijeli cirkus, barem ne one koji u tom showu igraju najbitniju ulogu – skijaše.

Skijaši su općenito jedna vrlo posebna grupa ljudi. Veže ih ljubav prema sportu, ali i činjenica da jedni druge vide puno češće nego vlastite obitelji. Na natjecanjima i na treninzima, oni su svi prvenstveno skijaši, a tek onda konkurenti. Hrvati će odtrenirati s Talijanima, Norvežani s Kanađanima, kad zapne uskočit će i naš fizioterapeut i na brzinu osposobiti austrijskog Maria Matta za utrku. Znaju se i poštuju međusobno, u skijanju novine ne prodaju omalovažavajuće izjave o protivnicima.

Jedan od razloga za to je da im je svima jasno da im se život može promijeniti u sekundi. Svi oni znaju za Matthiasa Lanzingera, Gernota Reinstadlera, Daniela Albrechta i, od danas, Hansa Gruggera. Svi znaju da i njihovo ime može doći na tu ili slične liste, ili ako ne njihovo, onda ime ljutog suparnika. Svi znaju da jureći niz padine brzinama koje do jučer nije postizao poveći broj automobila – izazivaju sudbinu. Kaciga je dobra stvar, zaštitnik leđa također. Ali skijaši nemaju niti zračni jastuk, niti ABS, niti dvotonsku šasiju oko sebe. Kada nam zaustavljaju dah na Streifovima i Lauberhornovima ovoga svijeta oni su usamljeniji od bika na ulicama Pamplone, i znaju da od trenutka kada se podignu na štapove, duboko udahnu i bace se niz padinu više nema nikoga uz njih. U skijanju ne postoji time-out, ne postoji suigrač koji može ispraviti tvoju grešku ili trener koji ti može pomoći savjetom u ključnom trenutku.

Sa startnim brojem 62 danas se niz stazu legendarnog Streifa spustio Tin Široki. U arhivi će zauvijek ostati zapisano da je trening završio posljednji, s preko deset sekundi zaostatka, ali kao i uvijek, brojke pišu samo dio priče. Šanse stoje jako, jako dobro, da u životu niste upoznali nikoga tko se skija niti približno tako dobro kao Tin. Možda poznajete nekoga tko se jako dobro skija, nekoga tko je učitelj skijanja na primjer. A možda i znate da će treneri nakon iznimno loše vožnje natjecatelju reći da se spustio kao da je – učitelj skijanja. U svakom slučaju Tin Široki je nevjerojatno dobar skijaš.

Tin je danas po prvi puta u životu izazvao Streif. Na dan stravičnog pada Hansa Gruggera, kojeg je uživo odgledao na televiziji čekajući svoj start. Na dan tvrde staze i gustog snijega, na dan u kojemu su predvozači izgledali kao da ih je netko poslao na stazu po kazni. S dvadeset i tri godine i već dvije teške ozljede u povijesti bolesti, Tin danas nikako nije bio gubitnik, čak ni po standardima koje često postavljaju navijači koji priznaju samo svjetski vrh. I koji se, bez obzira što će reći u sigurnosti udobne fotelje, sigurno ne bi mogli “tak spustiti”. Niti bilo kako.

I dok se doktor Blauth i njegov tim bore za život Hansa Gruggera, prvog i posljednjeg danas, Didija Cuchea i Tina Širokog, veže puno više nego što na prvi pogled izgleda. Možda je razlika između jednog i drugog, barem ona vremenska, danas bila vrlo velika. Ali razlika između njih dvojice s jedne strane i “normalnih” ljudi koje poznajemo u svakodnevnom životu je stotinama, tisućama puta veća. I u jednome su isti – i jedan i drugi zaslužuju naš respekt.

U sportu u kojemu se zvijezde ne ponašaju kao takve, svi su dio jedne obitelji. I svi u toj obitelji – i Cuche i Široki i svi između njih – znaju da žive život u traci za preticanje i da sir iz Streifove mišolovke kradu bez ičije pomoći. Danas je ta obitelj doživjela težak udarac. Sutra se već vozi sljedeća utrka, u životu skijaša nema mjesta za razmišljanja o opasnostima. Jedino za nadu – da će mišolovke i slične zamke širom svijeta biti milostive.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>