FIFA, neprofitni profiteri

Krovna organizacija međunarodnog nogometa odavno je prerasla čisto sportski status. Troškovi i prihodi od stotina milijuna eura, zaposlenici širom svijeta, vrhunski plaćeni menedžeri – FIFA se ni po čemu ne razlikuje od drugih industrijskih koncerna. Osim po jednom. Plaćanju poreza.

 

Fédération Internationale de Football Association upisana je u registar trgovačkog suda u Zürichu kao udruga iz članka 60 švicarskog Zivilrechta (civilnog zakona). A u njemu stoji da takve udruge ne postoje zbog ekonomskog dobitka, već se posvećuju djelovanju na polju znanosti, religije, politike, umjetnosti ili dobročinstva. Pod tim člankom osnivaju se organizacije za podršku djeci u Africi, na primjer, ili one koje podupiru istraživanje mogućeg lijeka protiv dijabetesa. Kako takva udruženja ne postoje zbog vlastitog bogaćenja, već su orijentirana zajedničkoj dobiti cijelog društva, uživaju velike porezne olakšice.

Karitativni aspekt duboko je ukorijenjen u zapadnom društvu i oslobađanje neprofitnih udruga od plaćanja većeg dijela poreza prisutno je u jednom ili drugom obliku u svim nacionalnim zakonima. Oni koji svoj rad i trud ne ulažu u vlastiti dobitak, već u boljitak svih oko sebe ne moraju još jednom odvojiti dio tako prikupljenog novca za opće dobro. Poreze, iz kojih se financiraju obrazovanje, zdravstvo, promet i općenito sve ono što zajednički koristimo, moraju plaćati tvrtke i pojedinci kojima je vlastita dobit jedini ekonomski cilj.

Shvatljivo i prihvatljivo. Na papiru.

U stvarnosti je FIFA, nominalno neprofitna udruga koja po vlastitom statutu postoji s ciljem promidžbe i boljitka nogometa širom svijeta, monopolistički konglomerat koji okreće milijarde. U četverogodišnjem ciklusu koji je završio prošle godine, prihodi FIFA-e su iznosili 4,2 milijarde dolara. Najveći dio kolača osigurala je prodaja prava prijenosa utakmica Svjetskog prvenstva (2,4 milijarde) i prodaja marketinških prava oglašavanja na istome (1,1 milijarde). Ali, niti čisto mešetarenje nije bilo loše – FIFA na kontu ima 1,2 milijarde dolara rezerve koje ulaže u razne fondove i koje su joj između 2006. i 2010. godine donijele dodatni bakšiš od 127 milijuna dolara.

Četiri milijarde dolara u četiri godine. Nije loše za neprofitnu udrugu.

Uspješnost sama po sebi nije razlog da se neku udrugu ne bi moglo smatrati dobrotvornom. Naprotiv, sve bi nas trebalo veseliti da su Blatter i ekipa tako uspješni jer, na kraju krajeva, svojim teškim i nesebičnim radom doprinose osiguranju znatnih sredstava koja se koriste isključivo za “promidžbu i boljitak nogometa širom svijeta”. Bez ikakvog osobnog profita u cijeloj priči. Ili?

FIFA ima 387 zaposlenih i u financijskom izvješću za 2010. godinu navodi da je za troškove plaća izdvojila 65 milijuna dolara. Ili prosječno 170 tisuća po osobi. Tako je već lakše biti dobri Samarićanin. Ali kap koja je mnogima prelila čašu razumijevanja nisu plaće, već isplata bonusa.

U posljednje dvije godine FIFA je isplatila 50 milijuna dolara bonusa svojim vodećim funkcionarima. Kome i koliko točno, ne žele reći, ali po Statutu u obzir dolaze maksimalno 34 člana Izvršnog odbora i Financijske komisije. Moralno i pravno postavlja se pitanje – može li i smije li neprofitna udruga oslobođena plaćanja poreza novac koji je nominalno namijenjen boljitku svjetskog nogometa preusmjeravati u džepove svojih članova, posebice u višemilijunskim paketima?

U kantonu Zürich, gdje je FIFA pravni objekt, može se lako izračunati koliko bi poreza FIFA morala platiti da nije “dobrotvorna” organizacija. Kada se zbroje čista dobit iz 2010. godine (202 milijuna dolara) i štedna knjižica na kojoj stoji 1,2 milijarde dolara, ček koji bi normalna osoba ili tvrtka morala ispisati poreznom uredu iznosi preko 44 milijuna dolara. FIFA je, kako navodi i u vlastitoj bilanci, platila tek simboličnu sumu od 893.000 dolara.

Situacija koja je mnogima teško shvatljiva, među njima i poreznom stručnjaku sveučilišta St. Gallen, Gebhardu Kirchgässneru. “S jedne strane, FIFA je međunarodna tvrtka, koja dijeli bonuse poput svakog drugog koncerna. S druge strane podržava se oslobađanjem plaćanja poreza. Postavlja se opravdano pitanje – ima li to smisla?”

Poput starog vica, u kojem engleski dječarac tvrdi da kod njih djecu donose rode, talijanski ga ismijava i govori da su bebe kod njih posljedica vođenja ljubavi, a mali Švicarac odgovara da je to kod njih – od kantona do kantona različito, tako je i pitanje da li FIFA zaslužuje status koji ju oslobađa poreza – kantonalno. A u kantonu Zürich znaju da je korist od FIFA-e i bez poreza velika, kako za imidž regije, tako i za lokalne tvrtke koje s njom surađuju. Upitna moralnost podupiranja privatnog bogaćenja njenih šefova novcem poreznih obveznika, barem za sada – nikoga ne smeta.

Leave a Reply

  

  

  

You can use these HTML tags

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>