PxP: In the Zone

How would you describe “being in the zone”?

And answers like anything but being named Rory on any given Sunday don’t count.

There are these moments in life where everything just seems to go right, where one has the complete and utter control over everything around him, where your knotted dirty socks leave the hand so effortlessly that you just know they will bounce softly off your wife’s make up table and swoosh their way into the very middle of the laundry basket. Or whatever athletic endeavor it is that you might be pursuing.

But as easy as it feels being in the zone, it is even harder to try to describe how and why one finds his way into such a state of mind and body, where yin and yang find the perfect balance, where one is but a hovering soul over the slow-motioned events leading inevitably towards a happy end. Luckily for you, I realize that it’s not only hard to describe but also utterly boring, so not a single word more will be wasted about such esoteric poop.

Instead we turn to that other zone, the one that existed way before Jim Boeheim perfected the 3-2 one, even way before Charles Lindbergh started the chain of events that led to the no-fly one. We’ll talk about the one and only true one – the strike zone.

Continue reading

Čovjek koji nije znao odustati

Koliko puta ste nakon utakmice ili sezone čuli sportaše kako kažu: “Nije se moglo”? Rukometaši nisu mogli zbog sudaca, nogometaši zbog blatnog terena, košarkaši zbog niskih plaća, atletičari zbog jakog vjetra, jedriličari zbog preslabog. “Mi smo pokušali sve, dali apsolutno sve od sebe. Ali, jednostavno nije išlo.”

 Ne samo sportaši, svi mi. Smršavili bismo, ali susjeda je baš danas ispekla kolač. Naučili bismo strani jezik, ali nam baš to ne ide. Napredovali na poslu, ali nas šef ne voli.

Amerikanci imaju izreku – “Isprike su kao guzice. Svatko ima po jednu i sve smrde”.

Jim Abbott će to sročiti nešto uljudnije, ali bit se ne mijenja. “Najvažnije u životu je ne tražiti ispriku. Ljudi oko vas će vam to dopustiti, prihvatiti ako za neuspjeh okrivite okolnosti. Ali mislim da smo sami sebi dužni izvući maksimum iz našeg potencijala.”

Abbott zna o čemu govori. Kao bacač poveo je američku baseball reprezentaciju do zlata na Olimpijskim igrama 1988. godine. Postao je prvi igrač baseballa koji je izabran za amaterskog sportaša godine u SAD. A kasnije se kao profesionalac u dresu New York Yankeesa upisao i u povijest – odbacao je cijelu utakmicu bez da protivnicima uspije i jedan jedini udarac protiv njega. Impresivna lista uspjeha, kakvom se može pohvaliti tek vrlo mali broj sportaša u povijesti.

Ah da, još nešto. Jim Abbott je rođen bez desne šake.

Continue reading

Vepar devetobojac

Za razliku od svojih vršnjaka, mali Vincent Edward nije sanjao o karijeri u NFL-u ili MLB-u. Ne, on je želio biti pilot, provodeći spora poslijepodneva svog djetinjstva pod vrućim suncem Alabame, gledajući zrakoplove kako slijeću i polijeću s obližnje zračne luke. Za razliku od svojih vršnjaka, on je postao zvijezda. I u NFL-u i u MLB-u.