Primus inter pares

Za širokim hrastovim stolom komisija, predvođena pedesetogodišnjakom kratke, kovrčave kose, bacila je još jedan pogled na zrnca graha i graška. Za svako uspješno odgovoreno pitanje ili točno riješen zadatak iz sferne trigonometrije, navigacije ili kartografije ispitanicima je dodijeljeno zrno graha; u suprotnom slučaju grašak je označavao nedovoljno poznavanje teme. Nije bilo sumnje, dvadesetogodišnjak pred njima će od toga dana nositi čin časnika u španjolskoj kraljevskoj mornarici. Nakon stiska ruke predsjednik akademije uručio je mladiću diplomu i poželio mu dobro more, vjetar u krmu i puno uspjeha u službi španjolskom dvoru. Dok je novopečeni oficir polako izlazio iz polumračne sale ukrašene pomorskim kartama, zastavama i kraljevskim grbovima na suncem obasjane ulice Seville, predsjednik komisije ispratio ga je pogledom. Njegovo ime bilo je Amerigo Vespucci, a mladić čiji su se koraci jos čuli na mramornim stepenicama bio je Juan Sebastian Elcano, prvi čovjek koji će oploviti svijet.

Continue reading