Što donosi skijaško sutra?

Ne tako davno, sport je pripadao sportašima. Tradicija, sportski duh, traženje najboljeg među najboljima – sve je to bila bit koja je vukla natjecatelje u vječnu borbu protiv još jedne sekunde, metra ili kilograma. Danas? Danas smo gazde mi – vi i ja – svaki sa svojim daljinskim upravljačem, a sportaši su svedeni na zabavljače čija je svrha postojanja nastup u predstavi koja nas mora zadovoljiti.

Uspon dug dvadeset godina

Ivica Kostelić je stigao na cilj. Na cilj do kojeg je putovao dvadeset godina, uspinjući se i padajući, boreći se protiv naizgled nepremostivih izazova. Danas je i službeno najbolji skijaš na svijetu, uspjeh nezamisliv za mladića iz zemlje bez ijedne spust staze. Ali iako uspjeh godi i potvrđuje, u obitelji Kostelić on ne stoji na prvome mjestu. Dok svi oko njih govore o putu do uspjeha, Kostelići govore o – samom putu.

Lovci na točkice

Volite skijanje? Spremate doktorat iz matematike? Ili jednostavno želite biti u stanju brzo promijeniti temu kada vas supruga priupita što mislite o njenoj figuri? Onda je ovo prava tema za vas – dovoljno sporta da niti danas ne osjetite grižnju savjesti nakon trećeg tanjura ćušpajza s faširancima, dovoljno formula i grafika da kolege na poslu napokon pomisle da radite nešto korisno i dovoljno podataka da još bar tri sljedeće trke svojim poznavanjem pravila posramite sve frendove. Dok će se oni tradicionalno ograničavati na komentare o „puštanju skije“, vi ćete nakon detaljnog studiranja ovog članka moći ležerno ispaljivati rečenice tipa „Jasno da starta s brojem 47, jer je isp’o iz WCSL-a, a točkice su mu slabe jer je u Bad Wieseeu bio visok penalty“.

Skijaško sveto trojstvo – WC, WCSL i FIS bodovi

Skijaši se konstantno bore za neke bodove. Oni mlađi prvenstveno za točkice, odnosno FIS bodove, oni uspješniji uz to i za bodove u Svjetskom kupu (WC) te za one za Startnu listu svjestkog kupa (WCSL). Na službenim stranicama FIS-a (fis-ski.com) možete vidjeti sve tri rang liste, odnosno na stranicama svakog skijaša saznati njegove osobne renkinge. Svaka od ove tri liste ima svoju važnost i različiti način prikupljanja bodova. Krenimo s najjednostavnijom.

Bodovi Svjetskog kupa – WC Points

Ako rezimiramo najbitnije, ta lista se radi tako da se na broj jedan postavi Ivica Kostelić, a nakon njega nasumce rasporede deseci Austrijanaca i Švicaraca. Brojke iza svakog imena služe uglavnom za ukras. FIS ima nešto kompleksnije objašnjenje, ali rezultat je isti. Na svakoj utrci Svjetskog kupa* 30 najbolje plasiranih dobit će bodove po sljedećem sistemu:

*Iznimka od pravila su trke u kategoriji City event (CE) koje se voze po eliminacijskom sustavu i u kojem nastupa samo 16 natjecatelja. U njemu prvih četvero dobiva bodove kao u gornjoj tablici, poraženi četvrtfinalisti po 30, a skijaši(ce) koji ispadnu u prvom eliminacijskom krugu po 15.

Bodovi jedne sezone se jednostavno zbrajaju, kako u disciplini, tako i u ukupnom poretku. Tko na kraju godine ima najviše, dobiva kristal. To je to.

Da me plaćaju po kartici teksta, sada bismo krenuli u kratku trku-po-trku analizu toga kako je Ivica prikupio 1249 bodova ove sezone. Umjesto toga pogledat ćemo Tina Širokog koji u 2010/2011 ima 8 bodova u Svjetskom kupu. Do njih je došao osvojenim 28. mjestom u superkombinaciji u Chamonixu (3 boda) i 26. mjestom na superkombinaciji u Wengenu (5 bodova). Tin ima i 13.mjesto iz klasične kombinacije u Kitzbühelu, ali taj odličan plasman mu na žalost nije donio nikakve bodove. FIS propisuje da svaki natjecatelj mora imati vrijeme unutar 108% vremena pobjednika da bi dobio WC bodove. U Kitzbühelu je pobjedničko vrijeme bilo 3:40.84, što je značilo da će samo oni koji završe brže od 3:58.51 dobiti bodove. Tin je odvozio 3:59.96, čime nije uspio ući u normu i zaraditi 20 bodova koje bi mu 13. mjesto inače donijelo.

Bodovi Startne liste svjetskog kupa – WCSL Points

Bodovi za startnu listu su u mnogočemu slični onima Svjetskog kupa. Razlikuju se donekle u načinu prikupljanja, u roku trajanja i, prije svega, u primjeni. Svaki puta kada skijaš osvoji bodove Svjetskog kupa, osvoji i istu količinu bodova za Startnu listu. Čak i češće. Na Svjetskim prvenstvima i Olimpijskim igrama 15 prvoplasiranih dobiva bodove za Startnu listu po istom ključu. Razlog da na velikim natjecanjima samo prvih 15 dobiva WCSL bodove je naizgled paradoksalan ali istinit – konkurencija na Svjetskom prvenstvu je slabija od one u Svjetskom kupu, jer su najbolje nacije ograničene na po četiri predstavnika, dok u Svjetskom kupu nastupaju s dvostruko više vrhunskih natjecatelja.

Za razliku od bodova Svjetskog kupa, koji se računaju odvojeno za svaku sezonu, oni za Startnu listu su kombinacija bodova osvojenih u aktualnoj i protekloj sezoni. Na početku sezone skijaši kreću sa 100% WCSL bodova iz protekle godine. Prošlogodišnje bodove gube postupno – ukupan broj bodova iz prošle sezone podijeli se s brojem natjecanja u istoj disciplini u novoj sezoni i nakon svake nove utrke skijašima se otpisuje dio starih bodova, da bi na kraju godine ponovo završili samo s bodovima iz aktualne sezone koje će onda prenijeti u sljedeću godinu.

Komplicirano? Nije. Pogledajmo na primjeru Natka iz kombinacije. U sezoni 2009./2010. Natko je osvojio 127 WCSL bodova u kombinaciji. U sezoni 2010./2011. planirano je pet utrka kombinacije, što znači da Natko na svakoj utrci gubi petinu starih bodova (zaokruženo po 25 bodova) i „mijenja“ ih za nove bodove osvojene u aktualnoj sezoni.

Čemu služe bodovi Startne liste?

WCSL bodovi imaju dvije glavne funkcije. Oni određuju koliko natjecatelja svaka zemlja ima pravo prijaviti na utrke Svjetskog kupa i na tim utrkama određuju startne brojeve prvih 30 natjecatelja.

Pogledajmo Startnu listu za spust. Na njoj se Kostelić nalazi na 23. mjestu s 99 bodova, a Zrnčić Dim na 42. mjestu s 30 bodova. S obzirom da se obojica nalaze među 60 najboljih, niti jedan od njih ne koristi takozvanu Nacionalnu kvotu , čime se otvara mogućnost nastupa i trećem natjecatelju. Pojednostavljeno se može reći da pravo nastupa ima po jedan skijaš iz svake zemlje koji nije u prvih 60 plus svi iz te zemlje koji jesu. Tako Hrvatska u ovom trenutku u utrkama Svjetskog kupa ima pravo na nastupe po dva slalomaša, dva veleslalomaša, dva superveleslalomaša, tri spustaša i pet kombinatoraca. Osim prava nastupa, WCSL odlučuje i često presudne startne brojeve najboljih skijaša. Najboljih 30 s WCSL-a startaju kao prvih 30 u utrci.

U gornjoj grafici je cijeli pregled dodjele startnih brojeva na utrkama Svjetskog kupa. Unutar zelene, žute i crvene skupine startni brojevi se ždrijebaju – znači Ivica, koji je u svakoj disciplini među 30 najboljih na svijetu (zapravo tema koja zaslužuje poseban članak), je na slalomu, superveleslalomu i kombinaciji u zelenoj grupi, u veleslalomu u žutoj i u spustu u crvenoj grupi.

Plava grupa označava skijaše koji u toj disciplini nisu među 30 najboljih, ali u ukupnom poretku imaju preko 500 WCSL bodova. To su obično oni posljednji skijaši koje možete pogledati prije nego što završi televizijski prijenos – česti gosti u toj grupi ove godine su bili na primjer Kjetil JansrudTed Ligetyili Bode Miller.

Nakon njih, s jednom iznimkom, startni bodovi se dijele po FIS bodovima. Nema ždrijebanja – tko je bolji, starta prije. Iznimka je narančasta grupa, koja predstavlja one skijaše koji su među 45 najboljih u danoj disciplini, a po FIS bodovima ne bi dobili startni broj među prvih 45. Dobar primjer za to bi mogao biti naš Natko na sljedećoj trci spusta. Po točkicama Natko je 62. na svijetu, ali po WCSL bodovima 42., čime će njegov startni broj biti dodijeljen u narančastoj grupi.

Točkice – FIS points

Ako ste dovoljno stari da znate da je život bio moguć i prije mobitela te ako volite skijanje, prva asocijacija na riječ „točkice“ vam je vjerojatno komadić sivog papira s brojevima koje su revni djelatnici Sljemenske žičare uredno bušili svaki puta kada ste dočekali svoj red na žicu. Danas takvih točkica više nema, a pojam se koristi za jedan od najkompliciranijih sistema bodovanja u sportu uopće.

Skijanje je specifično, jer se u njemu utrke odvijaju na vrlo različitim stazama, na različitim nivoima natjecanja te u vrlo različitoj konkurenciji. Točkice pokušavaju obuhvatiti sve te faktore i na što pošteniji način usporediti jedno sedmo mjesto na prvenstvu Austrije s trinaestim mjestom na FIS utrci juniora u Južnoj Americi ili tri sekunde zaostatka za Didierom Cucheom u Kitzbühelu s dvije desetinke zaostatka za Yannickom Bertrandom u Les Menuiresu.

To nije lako i ako ste za vrijeme čitanja ovog štiva planirali pauzu za kavicu, sad je vjerojatno idealno vrijeme za nju. Nakon toga krećemo s primjerom kvalifikacijske utrke muškog slaloma na Svjetskom prvenstvu u Garmischu.

Prvi korak: Bodovi utrke – Race points

Prvi korak u izračunavanju točkica je dodjela takozvanih bodova utrke (Race points). Baš kao i kod broja pjesama Celine Dion koje ćete čuti u životu, i kod Race points i kod FIS points važi – manje je bolje. Pobjednik svake utrke pod okriljem FIS-a, bilo da je to Svjetsko prvenstvo ili Juniorsko prvenstvo Hrvatske kreće s nula bodova trke.

Ostali natjecatelji dobivaju dodatak ovisno o vremenu pobjednika i vlastitom zaostatku, u čemu njihov plasman ne igra nikakvu ulogu. Pogledajmo rezultate iz Garmischa, od pobjednika do našeg Zubčića.

Većina vas je ovakve rezultate već često vidjela – sada ćete i znati kako se točno došlo do navedenih točkica.

Koliko će koštati zaostatk od jedne sekunde za pobjednikom računa se iz pobjedničkog vremena i konstante za tu disciplinu (za slalom ona u ovom trenutku iznosi 610). Pobjednik Alexander Khoroshilov završio je obje vožnje za 1:41.62. To je drugim riječima 101.62 sekunde.

Slalomska konstanta se dijeli s pobjedničkim vremenom: 610 / 101.62 = 6.00276 (FIS zaokružuje na dvije decimale, znači 6.00). Svaka sekunda zaostatka košta šest točaka, desetinka 0.6, a stotinka 0.06. Drugoplasirani Georgiev zaostao je 20 stotinki, zato su njegove točke za 1.20 slabije od pobjednikovih.Zubčić je bio sporiji za 3.59 sekunde, po istoj formuli to su točke za 21.55 lošije od Khoroshilovih. I, ako provjerite vidjet ćete da je tome upravo tako. Khoroshilovih 14.51 je točno za 21.55 bolje od Zubčićevih 36.06.

Ostaje pitanje, zašto pobjednik ima 14.51 točkicu, a ne nula. Razlika između bodova utrke pobjednika (uvijek 0.00) i njegovih FIS bodova (u ovom primjeru 14.51) računa se uzimajući u obzir nivo natjecanja i kvalitetu skijaša kako na startu, tako i među najboljima u cilju.

Drugi korak: Kazna utrke – Penalty

Ona ovisi o kvaliteti skijaša koji su nastupili i uspješno završili utrku. Pet najboljih skijaša u ovoj utrci (po FIS točkama) bili su Zampa, Khoroshilov, OhkoshiKyung i Ryding. Zbroj njihovih točkica po važećoj FIS listi iznosi 76.16. To je naša varijabla A. Od deset prvoplasiranih, pet s najboljim točkama su Khoroshilov, SandellChongarov, Ryding i Van Rooij. Zbroj njihovih slalomskih točki je 81.84. To je naša varijabla B. Na kraju se zbrajaju bodovi utrke petorice skijaša iz grupe B, i to iznosi 42.92, naša posljednja varijabla C.

Po formuli (A+B-C)/10, točkice se svim natjecateljima uvećavaju za 11.51. Tako Khoroshilov sada ima 11.51, Georgiev 12.71, a naš Zubčić 33.06 (21.51 Race points i 11.51 penalty). Što su kvalitetniji skijaši u utrci, to će i penalty biti manji, jer će varijable A i B biti niže. Što je manji zaostatak za pobjednikom, to će bodovi utrke biti niži.

Treći korak: Dodatak na nivo natjecanja – Adder

FIS vrednuje različito rezultate ovisno o nivou natjecanja na kojemu su postignuti. Čak i da na jednoj FIS utrci ili utrci Europskog kupa nastupi 100 najboljih svjetskih slalomaša pobjednik neće dobiti 0.00 bodova, zato jer nije riječ o utrci Svjetskog kupa. Na točkice se zbraja dodatak po sljedećem ključu:

Utrka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo je bila normalna FIS utrka, što znači da se na rezultate dodaju po tri točke, čime imamo završni rezultat – Khoroshilov 14.51, Zubčić 36.06.

Ako pobjednik i nakon primjene kazne i dodatka još uvijek ima bolje točke od propisanih minimalnih (najboljih mogućih) za taj nivo natjecanja, one će se korigirati (povećati) na propisani minimum (treća kolumna). Tako pobjednik utrke Europskog kupa nikada ne može imati manje od 6.00, pobjednik državnog prvenstva manje od 8.00, niti pobjednik FIS utrke manje od 9.00.

Rangiranje pomoću točkica

Najvažnija funkcija im je dodjela startnih brojeva od 30 na niže. Svaki natjecatelj do FIS točkica može doći na dva načina: prosjekom dva najbolja rezultata u posljednjih 14 objavljenih FIS listi (nešto preko godinu dana) ili plasmanom u 30 najboljih po WCSL-u u danoj disciplini.

Ukoliko je skijaš među 30 najboljih po WCSL-u njegove točkice se ne računaju po točkama s odvoženih utrki, već po broju WCSL bodova. Prvi na listi dobiva 0.00 točki, a 30. dobiva 5.99. Svi između dobivaju točke proporcionalno WCSL bodovima. Tako Ivica u superveleslalomu ima 0.31 točku, iako bi po prosjeku dvije najbolje utrke imao preko 2.

Formula je:

Ta dva različita pristupa služe za to da najbolji iz Svjetskog kupa uvijek imaju točkice bolje (niže) od 6, a svi ostali više. Tako se može sve skijaše rangirati po FIS točkicama.

Važnost dobrih točkica je enormna, naročito u slalomu, naročito u blagoj zimi kakva je ova dosad bila. Startati sa startnim brojem 35 (moguće s nešto preko 6 točki) ili 50 (oko 9) ili 65 (oko 12) je često odlučujuće za ikakvu šansu ulaska u drugu vožnju. Zato za točkicama jure svi, a napredni čitatelji Sportneta od danas tu utrku mogu i sami analizirati.

Za one koji žele znati više

Kako FIS primjenjuje dva načina dodjele točkica (po formuli za prvih 30 po Startnoj listi i po rezultatima za one slabije) ponekad se susretnu s problemima. Naime onih prvih 30 mora imati točkice manje od 6, a svi ostali veće. No, to nije uvijek moguće, kao sto se vidi na primjeru Beata Feuza s 8. ovogodišnje FIS-ove liste. Beat je pobijedio na kombinacijskom spustu u Chamonixu (za kombinacijske spustove dobivaju se iste točkice kao i za prave, ukoliko skijaš završi i slalom), a u Wengenu je na kombinacijskom spustu bio treći. S ta dva rezultata, njegove točkice bi morale biti 1.75 (prosjek dva najbolja rezultata, 0.00 i 3.49). No, kako on nije u 30 najboljih spustaša po WCSL-u, najmanje moguće točke koje može imati su 6.00.

Njegov rezultat se mora umjetno pokvariti za 4.25, i to se naziva Z-korekcija. Da bi sistem bio pošten prema svima, na točkice svih spustaša slabijih od 30 mjesta po WCSL-u primjenjuje se ista korekcija. Na primjeru Natka Zrnčić Dima možemo provjeriti – njegova dva najbolja spustaška rezultata u posljednjih 14 FIS listi su bili 11.86 i 14.27 točkica, odnosno prosjek od 13.07. Međutim, Natko na 8 FIS-ovoj listi ima 17.32 točkice, jer je i na njegov rezultat dodana ista Z-korekcija od 4.25.

Snježni gladijatori

Oni ustaju dok vi još spavate, u mjestima za koja većina od vas nikad nije čula. U životu lišenom svakog luksuza, u ranu zoru ulaze u blještave pancerice i na njih kopčaju najnovije skije, ne zato što se pred nekime žele pokazati, već zato što im je to posao. Oni su najbolji skijaši na svijetu i u neprekidnoj borbi za onom pobjedničkom stotinkom svakodnevno riskiraju svoje zdravlje, a nerijetko i – život.

Ući u bodove na Streifu, proći zamke “Mišolovke”, prebroditi dio staze koji se s pravom zove jednostavno “Strmina” i biti pritom jedan od trideset najbržih je definitivni dokaz da pripadate skijaškoj eliti. U spustu Kitzbühela nitko do bodova ne dolazi slučajno, a onaj trideseti bolji je od stotina tisuća natjecatelja koji o Streifu sanjaju i od milijuna onih koji se s manje ili više uspjeha skijaju po planinama širom svijeta.

Da li znate do kolikog će bogatstva doći taj, koji pred sobom ima 29 boljih, a iza sebe mase koje bi željele biti poput njega? 600 eura. Šest zelenih novčanica, manje više jedna za svaku ključnu dionicu staze na kojoj ga i najmanja pogreška može koštati života. Ne, novac nije motor koji pokreće bijeli cirkus, barem ne one koji u tom showu igraju najbitniju ulogu – skijaše.

Skijaši su općenito jedna vrlo posebna grupa ljudi. Veže ih ljubav prema sportu, ali i činjenica da jedni druge vide puno češće nego vlastite obitelji. Na natjecanjima i na treninzima, oni su svi prvenstveno skijaši, a tek onda konkurenti. Hrvati će odtrenirati s Talijanima, Norvežani s Kanađanima, kad zapne uskočit će i naš fizioterapeut i na brzinu osposobiti austrijskog Maria Matta za utrku. Znaju se i poštuju međusobno, u skijanju novine ne prodaju omalovažavajuće izjave o protivnicima.

Jedan od razloga za to je da im je svima jasno da im se život može promijeniti u sekundi. Svi oni znaju za Matthiasa Lanzingera, Gernota Reinstadlera, Daniela Albrechta i, od danas, Hansa Gruggera. Svi znaju da i njihovo ime može doći na tu ili slične liste, ili ako ne njihovo, onda ime ljutog suparnika. Svi znaju da jureći niz padine brzinama koje do jučer nije postizao poveći broj automobila – izazivaju sudbinu. Kaciga je dobra stvar, zaštitnik leđa također. Ali skijaši nemaju niti zračni jastuk, niti ABS, niti dvotonsku šasiju oko sebe. Kada nam zaustavljaju dah na Streifovima i Lauberhornovima ovoga svijeta oni su usamljeniji od bika na ulicama Pamplone, i znaju da od trenutka kada se podignu na štapove, duboko udahnu i bace se niz padinu više nema nikoga uz njih. U skijanju ne postoji time-out, ne postoji suigrač koji može ispraviti tvoju grešku ili trener koji ti može pomoći savjetom u ključnom trenutku.

Sa startnim brojem 62 danas se niz stazu legendarnog Streifa spustio Tin Široki. U arhivi će zauvijek ostati zapisano da je trening završio posljednji, s preko deset sekundi zaostatka, ali kao i uvijek, brojke pišu samo dio priče. Šanse stoje jako, jako dobro, da u životu niste upoznali nikoga tko se skija niti približno tako dobro kao Tin. Možda poznajete nekoga tko se jako dobro skija, nekoga tko je učitelj skijanja na primjer. A možda i znate da će treneri nakon iznimno loše vožnje natjecatelju reći da se spustio kao da je – učitelj skijanja. U svakom slučaju Tin Široki je nevjerojatno dobar skijaš.

Tin je danas po prvi puta u životu izazvao Streif. Na dan stravičnog pada Hansa Gruggera, kojeg je uživo odgledao na televiziji čekajući svoj start. Na dan tvrde staze i gustog snijega, na dan u kojemu su predvozači izgledali kao da ih je netko poslao na stazu po kazni. S dvadeset i tri godine i već dvije teške ozljede u povijesti bolesti, Tin danas nikako nije bio gubitnik, čak ni po standardima koje često postavljaju navijači koji priznaju samo svjetski vrh. I koji se, bez obzira što će reći u sigurnosti udobne fotelje, sigurno ne bi mogli “tak spustiti”. Niti bilo kako.

I dok se doktor Blauth i njegov tim bore za život Hansa Gruggera, prvog i posljednjeg danas, Didija Cuchea i Tina Širokog, veže puno više nego što na prvi pogled izgleda. Možda je razlika između jednog i drugog, barem ona vremenska, danas bila vrlo velika. Ali razlika između njih dvojice s jedne strane i “normalnih” ljudi koje poznajemo u svakodnevnom životu je stotinama, tisućama puta veća. I u jednome su isti – i jedan i drugi zaslužuju naš respekt.

U sportu u kojemu se zvijezde ne ponašaju kao takve, svi su dio jedne obitelji. I svi u toj obitelji – i Cuche i Široki i svi između njih – znaju da žive život u traci za preticanje i da sir iz Streifove mišolovke kradu bez ičije pomoći. Danas je ta obitelj doživjela težak udarac. Sutra se već vozi sljedeća utrka, u životu skijaša nema mjesta za razmišljanja o opasnostima. Jedino za nadu – da će mišolovke i slične zamke širom svijeta biti milostive.